Azijska kuhinja
5 kineskih začina
Azijska kuhinja poznata je po “five spice” mješavini pet začina koji se prvenstveno upotrebljavaju u kineskoj odnosno istočno-azijskoj kuhinji, a čije su količine i sastav bazirane na poznatoj kineskoj filozofiji balansiranja – jing i jang.
Postoje razne verzije pripreme ove mješavine, ali najčešća je ona koja sadržava jednake količine cimeta, klinčića, sjemenki komorača, sečuanskog papra i zvjezdastog anisa. Osim njih, tu su i verzije koje sadržavaju i kumin, bijeli papar i đumbir.
Upotreba u kuhinji: Five spice se može koristiti uz masno meso kao što su svinjetina i patka. Upotrebljava se za prženo povrće i kao marinada za piletinu, pačetinu, svinjetinu i plodove mora.
Čuvanje: U dobro zatvorenoj posudi five spice zadržati će okuse i aromu najmanje godinu dana.
Umaci azijske kuhinje
Azijska kuhinja puna je vrlo zdravih jela. Kineska, japanska, korejska i dio indijske hrane sadrži puno povrća i ribe, a zajednički im naziv svakako mogu biti riža i rezanci. Međutim, daleko poznati su i azijski umaci.
Slani, slatki, kiseli i ljuti okusi u raznim kombinacijama posebnost su jela azijske kuhinje. Specifičan okus ovim jelima daju posebno pripremljeni umaci među kojima su soja umak, ljuti tajlandski umak, slatko-kiseli umak, teriyaki umak, wasabi, curry umak i drugi.
Sojin umak
Sojin umak široko je korišten japanski začin čija je popularnost odavno prerasla granice istoka te je danas sastavni dio svih nacionalnih i modernih kuhinja. Dobiva se fermentacijom soje uz dodatak soli i raznih drugih žitarica. Postoje mnoge vrste sojinog umaka, a najčešće se ističu shoyu i tamari (razlikuju se u sastojcima od kojih se proizvode, načinu proizvodnje, okusu ali i povijesti nastanka). Priča o soja sosu govori da je u 13. stoljeću budistički redovnik donio shoyu iz Kine u Japan, a ističe se činjenica da je bogat aminokiselinama te da sadrži mikroorganizme koji su nam potrebni za prirodnu fermentaciju u crijevima.
Wasabi
Biljka wasabi (lat. Eutrema japonicum) poznata je i kao japanski hren ili namida. Pripada obitelj krstašica; druge poznatije biljke iz te obitelji su kupus, brokula, hren i potočarka. Najraniji podaci o uzgoju ove biljke datiraju iz 10. stoljeća. Od davnina wasabi je bio protuotrov za želučana otrovanja (ima odlična antimikrobna svojstva), neke njegove tvari imaju antikancerogeni učinak (kod raka dojke, debelog crijeva), a ima dokaza da djeluje i protiv ugrušaka. Ova je biljka izazov za uzgajivače, stoga je i jako skupa.
Wasabi je jestiv, blijedozelen korijen biljke i ima okus poput hrena, pa se koristi svježe nariban ili se priprema u pastu koja se zatim koristi u pripremi sashimija ili sushija. Također se može osušiti i samljeti u svijetlosmeđi prah.
Svaki dio biljke wasabi koristi se za dobrobit organizma. Listovi i peteljke temelj su antibakterijskih lijekova koji pomažu u liječenju kašlja, prehlade ili upale sinusa. Wasabi se koristi i u liječenju proljeva, potiče apetit te uklanja toksine iz tijela. Najčešća i najpoznatija upotreba ove biljke je za odčepljivanje sinusa.
Nedavno je otkriveno i da wasabi pomaže sprečavanju stvaranja ugrušaka, a u tijeku su istraživanja djelovanja wasabija na sprečavanje rasta stanica raka na sluznici želuca. Wasabi je i začin jakog okusa. U Japanu je najpopularnije koristiti wasabi uz sushi i sashimi (svježa riba). Ova biljka može biti dobar sastojak paste za zube jer sprečava karijes.