Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu i površinom zauzima veliki prostor azijskog kontinenta. Zanimljivo je da neke vrste povrća koje uspješno rastu u pojedinim pokrajinama, ne uspijevaju u drugim. Zato je Kineska kuhinja jedna od najraznovrsnijih na svijetu.

Ipak, te razlike u kuhinjama između Kineskih pokrajina suptilne su  i uglavnom postoje zbog razlika u klimi, lokalnim proizvodima, različitog načina miješanja začina i načina serviranja. Iako je Kina podijeljena na mnogo regija, u kulinarstvu postoje samo 4 glavne kuhinje. Pekinška, Šangajska, Sečuanska i Kantonska kuhinja.

Pekinška kuhinja

Pekinška kuhinja, poznata i kao sjeverna kuhinja, geografski je najzastupljenija u Kini. Pekinška kuhinja priprema se u Mongoliji i pokrajinama Hopei, Honan, Shantung, Shansi i Shensi.

Glavni proizvodi ovih pokrajina su pšenica, proso, šećerna trska, kikiriki, kukuruz, soja, kineski kupus i mnogi drugi. Uz glavno jelo, u ovim pokrajinama kao prilog češće se poslužuju rezanci, knedle i kiflice u nekom umaku, nego riža.

Pekinška kuhinja zasnovana je na upotrebi hrane iz unutrašnje Mongolije i Santunga. Mongolski utjecaj vidi se u mnogim jelima od janjetine, a jedno od najpoznatijih jela je Mongolski lonac. Ipak, najpoznatije jelo u cijelom svijetu koje potječe iz ove pokrajine je naravno Pekinška patka.

Patke za ovo jelo moraju biti posebno tovljene, peku se u posebnim pećnicama, a postoje i posebni umaci i deserti koji odlično pristaju jelu.

Šangajska kuhinja

Šangajska kuhinja potječe s prostora Jangcea, odnosno pokrajine Kiangsu, Chekiang i Anhvei u kojima prevladava umjerena klima.

Krajolici ovih pokrajina prošarani su poznatim rižinim poljima, a rijeka daje ogromne količine kvalitetne ribe.

Šangajska kuhinja izdvaja se po tehnici pripreme, koja je drugačija od one tehnike brzog prženja. Ova tehnika je baš suprotna! Riječ je o sporom „crvenom“ krčkanju mesa., ribe ili povrća u rižinom vinu i gustom umaku od soje.

S obzirom da je Šangajska kuhinja poznata kao „masna“, najmanje je popularna u svijetu od svih drugih. Osim toga, nepopularna je i zbog vremena koje je potrebno uložiti u pripremu, posebno u dekoriranje jela ako želimo dočarati pravu Šangajsku kuhinju.

Sečuanska kuhinja

Zapadna, Sečuanska kuhinja zastupljena je u pokrajinama Sečuan, Junan i Hunan. Največi utjecaj na kuhinju ima Sečuanska pokrajina, a poznata je po nevjerojatnom sustavu navodnjavanja zbog kojeg ova pokrajina ima izvrsne prinose pšenice, riže, uljane repice, kukuruza i gljiva pečurki.

Sečuanska kuhinja vam se ne će svidjeti ako niste ljubitelj ljute i poprilično začinjene hrane. U gotovo svako jelo dodaju se ljute papričice. Naravno, jelo se može pripremiti i bez njih, ali – „nije to to“. Ljutina jela poznata je zbog toga što vaše receptore na jeziku testira do krajnjih granica. Često možete u jednom jelu osjetiti slan, sladak, ljut i kiseo okus.

Specijaliteti Sečuanske pokrajine su ljuto-kisela juha, mirisna hrskava patka i mnoga druga jela.

Kantonska kuhinja

I preostaje nam još Kantonska kuhinja, poznata i kao južna kuhinja, a zastupljena je u provincijama Kvantung i Fukien. U ovim pokrajinama zbog vrlo tople i vlažne klime, riža se žanje dva puta godišnje, ali se i jede bar dva puta dnevno!

Osim riže, u ovim pokrajinama iznimno uspijeva i slatki krumpir, kukuruz, taro repa i pšenica. Od voća, naranče, banane, breskve i ananas. Povoljna klima utječe na sve poljoprivredne kulture pa je zato Kantonska kuhinja vrlo raznovrsna.

Za razliku od Sečuanske kuhinje, kantonska hrana nije previše začinjena. Izvrsni okusi Kantonske kuhinje postižu se bogatim izborom sastojaka.  Najpoznatije jelo iz ove pokrajine je Dim Sum. Dim Sum je zapravo predjelo koje čini kombinacija dinstanog, kuhanog na pari ili prženog peciva dodatno punjenog svinjetinom, junetinom ili morskim plodovima, izdancima bambusa ili pečurkama.